Testiranje na Helicobacter pylori moguće je neinvazivnim i invazivnim testovima. Obje metode su podjednako točne.
Neinvazivna testiranja uključuju
Urea izdisajni test
Smatra se zlatnim standardom neinvazivnog testiranja. Osjetljivost testa: 95-98%, specifičnost testa: 95-100% H. pylori proizvodi enzim ureazu, koji razgrađuje ureu na amonijak i CO2.
Testiranje započinje uzimanjem uzorka izdaha (puhanjem u vrećicu), nakon čega osoba popije tekućinu koja sadrži ureu. Ako je H. pylori prisutna u želucu, proizvodi se CO2, koji se apsorbira u krvi. Analizom drugog uzorka izdaha, koncentracija CO2 u izdahnutom zraku bit će veća nego u prvom uzorku.
Testiranje H. pylori antigena u stolici
Osoba daje uzorak stolice u kojem se detektiraju proteini specifični za bakteriju, izlučeni stolicom.
Osjetljivost testa: 90-95%, specifičnost testa: 94-98%
Budući da sve H. pylori bakterije nisu strukturno jednake, postoji mogućnost da test zasnovan na detekciji antigena bude negativan ako je osoba zaražena sojem iz drugog geografskog područja, primjerice ako je osoba zaražena u Aziji, a testira se na u jednoj od zapadnih zemalja. (izvor: Maastricht)
Testiranje na prisutnost protutijela na H. pylori u krvi (serološka testiranja)
Kada se zarazimo H. pylori bakterijom, naš organizam proizvodi protutijela usmjerena protiv bakterije, koja se mogu detektirati u uzorku krvi. Međutim, protutijela mogu biti prisutna godinama nakon eradikacije bakterije, stoga nisu marker isključivo aktivne infekcije, već i prethodnog kontakta s bakterijom. U kliničkoj praksi, ako je serološki test pozitivan, potrebno je provesti dodatna testiranja kako bi se potvrdila ili isključila aktivna infekcija.
Invazivno testiranje
Invazivno testiranje uključuje gastroskopiju i uzimanje uzorka sluznice za analizu. Na uzorku sluznice moguće je provesti brzi test na H. pylori – brzi ureaza test, ili uzorak može biti poslan na patohistološku analizu, gdje se bakterija može prikazati pod mikroskopom.
Osjetljivost testa je sposobnost testa da prepozna stvarno bolesne osobe.
Specifičnost testa je sposobnost testa da prepozna stvarno zdrave osobe.
Primjer: Ako test ima osjetljivost od 98%, to znači da će 98 od 100 zaraženih osoba biti ispravno identificirano kao bolesne, dok će 2 osobe biti lažno negativne. Ako test ima specifičnost 98%, to znači da će 98 od 100 testiranih osoba biti ispravno identificirane kao zdrave, dok će 2 osobe biti lažno pozitivne. Rijetko koji test koji se koristi u medicini je 100% točan. Za dijagnozu bolesti koristimo testove koji imaju najpovoljniji omjer osjetljivosti i specifičnosti.
